Poezija » Gledište » Kulturni portal

Pesmica o paketiću borovnica i leksilijumu

Želim da snimim film o tebi.Sedim na panjevima,Vrti mi se traka. U vrtu.I strahovi sa svim tvojim švrakicamašto tupkaju oranicama.Po

Možda i nema ličnosti u istoriji sporta koja je toliko intrigirala ljude kao Maradona Obično po završetku karijere zaćute, povuku

Lepo je kad je rame nečije oslonac za tvoju mislima obuzetu glavu,Lepo je kad tom istom glavom misliš i ne

Časlave… Drveni dečače uzavrele krvi, Šareni plejboju, zavodničke sorte, Jurišniče rasni što udari prvi Na lovine tuđe otključane porte. Ja

Jedino ostaje tišina.Roj neizgovorenih riječi.Gdje ću s njima? Kome da uputim sve ono što sam htjela, smjelaTebi – samo jednomA

Laka kiša na teške grudi pada, Kameni se kao laž koja je iz poroka rođena, Krvava suza teče u nepovrat,

U kući izgleda tako kao da je proleće.Uneo sam ga sa ulice iako je februar.Nebo je bilo neobično crveno i

Po ko zna koji put Širimo ruke jedni prema drugima Zamišljam nas Pričamo, smejemo se Radujemo se Lupi me po

Svake večeri uredno sam sahranjivala stare osjećaje.A oni se jutrima vraćali sa prvim zracima sunca, udarima vjetra ili kapima kiše.I