Poezija Radojke Milošević

Mislite na druge, podelite ovaj tekst

ČEКAJUĆI DA OTVORIŠ КNJIGU

Zima na pragu,
ja gola i zimomorna.
Vlažne usne modre mi poput kupina.
Što ne prebaciš preko mene,
kakav pokrivač od toplih reči,
ili, još bolje, zagrejanog sebe.

Podrhtavam čekajući da otvoriš knjigu
i u nju zaroniš.
Ali ako se to ne dogodi,
iz nje ću negde da šmugnem.
Znaš li, neizdrživa je
i samoća i hladnoća i moja nagost u njoj.

(Teško je biti utišan do kraja, 2020)

O VETRU

Napokon, prijatelji smo,
a i ko bi smeo da bude prema tebi
neprijateljski raspoložen?

Ti možeš sve, a ja samo da čekam i podnosim.

Кad se naljutiš, razvitlaš se,
odneseš sa zemljom sve nadzemno,
sravniš sve izbočine,
pa kako da se tebi takvom zamerim?

Ali znaš da budeš razigran,
znaš da pipkaš i štipkaš,
ispod bluze zalaziš i na radost prolaznika,
kao da hoćeš dugmad da mi pokidaš.

O, između koraka se provlačiš i zaviruješ,
haljine nehajno zadižeš
i boju gaćica otkrivaš,
đavolku jedan, nesmireni.

Zalaziš li ti ikad iznad duge, u druge svetove,
razumeš li duša tamošnjih razgovore?
Ili samo, kad ti se smrkne, divljaš i urlaš,
a kad se umoriš, zviždućeš,
šapćeš mazno i grliš,
ne bi li snagu potrošenu ponovo povratio
za novi izliv besa, ispod sivih nebesa.

Razumem te zašto mi nekada
praznih ruku dolaziš
i pokušavaš da mi izbrišeš iz glave
sva moja nadanja,
da ćeš mi preneti očekivane poruke,
od granice koju duga ispisuje
između gornjeg i donjeg sveta,
do samog korena mojih nesanica.

(Žilavi stihovi i ožiljci (2020)

ŠAH-MAT

(Lazić Vojislav i Jagoda)

Behu poput šahovskih figura
na bojnom polju zajedničkog života.

Treba li da se zakolje kokoška,
on ne da crnojke,
ona ne da belojke− stradaju šućmuraste.
Ona mazi bele mačke, on crne,
on jedva čeka da padne noć,
a ona da svane dan.

Grob je izbrisao sve razlike,
a ostavio samo hrpu istobojnih belih
kostiju.

(Seoski adresar za manje upućene, 2022)

O AUTORU

Radojka Milošević rođena je u Кolarima, opština Smederevo 1951. godine. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Beogradu, 1975. godine.

Do sada je objavila zbirke pesama: Plodovi ljubavi (1991), Zemljostres (1992), Tabani ugledaše Sunce (1996), Ponoćni ritam (2005) Кad se sanja (2007), Sa Florom na ti (2010), Otisci buđenja (2011), Pohvala među rekama (2012), U svetlu darivanja (2018), Impulsi i utisci (2019), Žilavi stihovi i ožiljci (2020), Teško je biti utišan do kraja (2021), Seoski adresar za manje upućene (2022), Кobni dani i hor mrtvih duša (u štampi)

Takođe, objavila je i prozne knjige: Poigravanje rečima (1999), Moć ljubavi (roman 2002), Igrom do smisla (2012), i troknjižje kratkih priča, esejističkog karaktera: Trougao (2014), Tačka (2016), Linija (2016).

Piše i za decu. Objavila je sledeće zbirke pesama: Bajke (u stihu 2014), Davidov svet (2015), Melodija talasa (2017), Lukine maštarije (2018), Bilje sveta okom deteta (2020).

Član je Udruženja književnika Srbije od 2008. godine.

Živi i stvara u Beogradu.

Mislite na druge, podelite ovaj tekst

Marko Baljkas

Marko je rođen u Šibeniku 1990. godine. Urednik je i autor ovog portala, a pisanje mu predstavlja najdraži poziv. Veliki je zaljubljenik u kulturu i voli da bude okružen onima koji neguju slične vrednosti, teži da se nađe u centru zbivanja i da doživljeno prenese dalje. Živi i radi u Beogradu.

Ostavite komentar