Vrijeme između nas
Jedino ostaje tišina.
Roj neizgovorenih riječi.
Gdje ću s njima?
Kome da uputim sve ono što sam htjela, smjela
Tebi – samo jednom
A željela nebrojeno puta?
I kad ponestane snage, vazduha, smisla
Još uvijek postojiš Ti.
Vrijeme prošlo – samo kroz maglu vidljivo.
Ipak daje mi neopisivu radost.
Izvor je sa kojeg pijem
U ovoj praznini i pustoši koja nas nagriza.
Zrak svjetlosti , pokretač i motiv za novo sjutra.
Te mi se neizgovorene riječi kao eho vraćaju još snažnije.
Krik u tami. Bujica toliko jaka da prijeti da me preplavi.
Zato mi nemoj dati ni trunku nade, pogotovo ne lažne.
Ponijeće me val a dobro znaš da mi ne treba puno – Da Sve izmaštam. Pretočim u stih.
Kad zamislim Tebe, Sebe kraj Tebe
i pustim : „I’ll stand by you” Pretenedersa i „ Stay”- Shakespears sisters
nastupiće suština.
Onog što je unutra.
Sa zadnjim taktovima realnost je još više zaboljela.
