RIJEČ O POSTOJANJU
Svako rođenje je plagijat,
Svaki život unikat.
Nikada ispričana priča
Sa hiljade povezanih odlomaka,
Premosnica postojbe predaka i potomaka.
Živimo u opipljivoj sadašnjosti,
I prije i poslije je imaginarno,
Nesigurno i nepodudarno.
Sadašnjost je tek tren.
Prije sekundu; već prošlost.
Za sekundu što će biti; budućnost.
Vrijeme truje tijela,
I zadire u čistu neiskvarenu dušu.
Slabi kosti, ucrtava bore,
Stvara mržnje i ljubomore.
Od djece pravi odrasle,
Jasne slike pretvara u nejasne.
Instinkte pretvara u razmišljanja,
Jednostavnosti u komplikovana izmišljanja.
Srce pripada i fizičkom i duhovnom svijetu.
Postoji i sa ove i sa one strane granice.
Pumpa krv, održava život,
Stvara i osjeća životne varnice.
Omeđeni smo prostorom,
Kavezom bez vrata i prozora.
S pravednim Čuvarem,
Koji nas oslobađa
Od vlastitih i tuđih nadzora,
I ovozemaljskih prizora.
Rijetko kad otvaramo srca i duše.
Ipak tu postoje neke čudne barikade,
Vješto se krijemo iza njih,
A na duše stavljamo neke šarene fasade.
Borimo se za svoje bolje sutra.
Za naš poluzatvoreni mikro svijet.
Sve iza, baš nas i ne dotiće.
Ostajemo u ljusci cijeli naš vijek.
Ispunjeni smo ljubavlju tek koliko treba,
Dijelimo je škrto i osmišljeno.
Poluprazne rezervoare naših osjećanja
Nište hrđa i vrijeme zajedno.
