„Pišem kako bih pročistio sebe i zadovoljio potrebu za stvaranjem“

Naša rubrika Intervju bogatija je za još jedno ime koje će tek zasijati među kulturnim društvom. U pitanju je mladi pesnik Milisav Rosić, rođeni Mojkovčanin koji je do sada objavio jednu zbirku poezije „Drugi Svijet“, koja je izazvala sasvim lep odjek u javnosti.

Od kad počinje tvoje interesovanje za umetnost?

Još od malih nogu, kada sam naučio prve riječi, umjetnost me je pratila i postala neizostavni dio mog života. Kao mali dječak sam postao zaluđenik za knjige i filmove. To je bio period konzumiranja umjetnosti, koji je tada počeo i traje do današnjeg dana. Kao stvaraoc umjetnosti, i to je počelo veoma rano isto, fotografija i pisanje kratkih priča, je bio moj prvi korak . Tek kasnije slijedi moje oprobavanje u performansu i poeziji. Ne mogu sebe da svrstam kao umjetnika koji se striktno drži jednog pravca umjetnosti, jer svaki ima svoju čar i ima nešto da da, i pruži što drugi pravac nema. Često sebe vidim kao multimedijalnog umjetnika.

Kako se odlučuješ za objavljivanje svoje prve knjige poezije?

Prvenstveno moja prva knjiga nikada nije bila planirana da bude objavljena, to su bili moji intimni autobiografski zapisi, kao i mnoge stvari koje sam stvarao u mladosti najčešće sam stvarao da bi pročistio sebe i zadovoljio svoju potrebu za stvaranjem. Jednoga dana sasvim slučajno na nagovor moje prijateljice sam objavio knjigu, i definitivno se nisam pokajao, jer je knjiga prepoznata i veoma je dobro prošla. Umjetnošću se bavim zbog sebe i svoje unutrašnjosti, drugi razlog nikada nije postojao.

Zašto baš „Drugi Svijet“ kao naziv knjige?

„Drugi Svijet“, je moj svijet, ali i svijet onih koji su slični meni. Tim svijetom vlada „dijete u meni“ i u tom svijetu je apsolutno sve moguće, ne metaforički sve moguće, nego zaista i ono što je nemoguće je ostvarljivo u tom drugom svijetu.
U njemu je prisutna posebna estetika, estetika mraka, gdje junak pjesama doživljava patnju i bol ali on kroz nju sazrijeva i stiče životnu mudrost. On se ne plaši vlastitog mraka, jer ga štite pravila pod kojim se zasniva drugi svijet.
Ljubav je duplirana, ali isto i mržnja. Zato stanovnici koji borave u odajama mog svijeta su drugačiji od „običnih ljudi“

Kako je tekao proces pisanja knjige?

Veoma specifična stvar kod pisanja moje knjige dok sam bio u procesu pisanja, sebi sam zabranio da izlažem sebe bilo kojoj vrsti umjetnosti da ne bi uticala na proces pisanja , jer sam želio da prenesem stihove iz same esencije mog bića. Isto tako dosta pjesama sam odsanjao, a ostale koje sam pisao na javi, imao sam osjecaj da mi muza inspiracije se obraća u tom trenutku.

Od kad se pojavila ljubav prema poeziji?

Sasvim slučajno, u mom gradu su počele umjetničke večeri skoro godinu dana jednom mjesečno i svaki mjesec sam dolazio da čitam poeziju koju sam pisao. To me je oslobodilo od treme i izgradio sam samopouzdanje. I shvatio ljepotu kazivanja vlastite poezije.

Planovi za dalje?

Nikad ne otkrivam planove, uvijek sve radim spontano i iznenada, i neočekivano. Nekada čak i namjerno lažem ljude oko sebe kad me pitaju takve stvari, uglavnom širim dezinformacije o svojim planovima hahah. Sve što se kaže prije vremena bude uništeno, i izgubi misteriznost koja je srž svake umjetnosti.