EVA BRAUN: Srešćemo se opet ili gotovo je, al’ još nije kraj
*Upozorenje
Pre upotrebe detaljno proučite uputstvo. O indikacijama, merama opreza i neželjenim reakcijama na izveštaj, posavetujte se sa lekarom, farmaceutom, popom, rabinom, hodžom ili obližnjem egzorcistom. Priča o bendu Eva Braun sadrži elemente prisluškivanja, pop muzike, heart corea i plejbeka. Ne preporučuje se osobama bez srca, jer ni bend nije za takve. A ko ima srce, ima i muda– pa je dobrodošao.
P.S. Ne pokušavajte ovo kod kuće.
Prolog:
Ovo je pop muzika
“Ovo je pop muzika. Možete je voleti, ili ne. Ako je ne volite- moje saučešće.“- Bojan Žikić je izjavio u emisiji Popovanje prilikom izlaska debi albuma “Prisluškivanje“, grupe Eva Braun. Peti oktobar je datum koji vezujemo za dve bitne stvari. Na taj dan 1962. godine Bitlsi su objavili svoj prvi singl “Love me do“, a 1992. godine, Eva Braun je objavila svoj debi album “Prisluškivanja.“ Frekvencije radio talasa, kritičari i publika su ga zavoleli iz prve, uprkos tome što bend nije bio zadovoljan realizacijom albuma. Nakon trideset godina Goran Vasović će reči da nije zadovoljan albumom, uostalom kao i u periodu kada se album pojavio.
Kao razloge navodi naivnost, nadobudnost, slabiju produkciju, vokale, ritam mašinu, amaterizam, mnogo zrelije albume koji su usledili kasnije. Uprkos svemu tome, “Prisluškivanje“ je uvršten u 100 najboljih albuma jugoslovenske rok muzike i pop muzike, a bend i nakon trideset godina od izdavanja svog debi albuma i dalje postoji, a sudeći po koncertima koji su se desili u Beogradu a potom i Novom Sadu nikada življe i jače. Ostalo je istorija, ili revolucija. Zavisi sa koje strane gledaš datum.

Glava I: Snaga Eve Braun
“Verovatno je i glavna snaga Eve Braun u zabašurenoj intimi koju prkosni singlovi uvek uspešno nadjačaju pa nam je potrebno toliko vremena da se posvećujemo muzici koju volimo. Nešto što više ne postoji, ali je red da ga prizovemo baš sa vinila…“, reći će profesor Aleksandar Janković u recenziji za vinilno reizdanje albuma Heart Core.
Formalna defincija kaže da je snaga zapravo brzina vršenja rada ili prenosa energije. A prenošenje energije sa bine na publiku uzeće se uglavnom kao glavno merilo kvaliteta nekog koncerta i zbog čega ljudi dolaze na iste, pa se i vraćaju kako bi bend čuli ponovo jer su doživeli nešto što na nekom drugom koncertu nisu mogli. Kažu da se Leonardo da Vinči nije ničega bojao osim nesavršenosti, tako da ne bi imao čega da se uplaši na koncertu Eve Braun kada je u pitanju razmena energije benda sa publikom, i obrnuto, jer energija postaje kao frizbi, a publika potpuno ravnopravni član benda, a to će potvrditi svi koji su ih čuli bar jednom uživo.
Kada bih se igrao Karl Gustava Junga rekao bih da publika i bend zajedno sazrevaju i prolaze kroz proces individualizacije i ostaju tu, ali takođe dolazi i nova, mlađa publika koja deli sličan sistem vrednosti i pogleda na svet zajedno sa onima koji su uz bend od početka. Da, Eva Braun nije samo bend, ispadne da je i neka vrsta pogleda na život, uverenja ili zajednička vrednost koju neguju ljudi sličnih moralnih načela.
Tako da, osim zabarušene intime i prkosnih singlova pod snagu Eve Braun možemo da navedemo i živu svirku, a to publika najviše ceni pa zauzvrat ostane verna, čak toliko da možeš par godina da ne održiš koncert, ali prvom prilikom kada se desi okupljanje, pomenuti proces Jungove individualizacije može da se nastavi, uz nadu da pauza opet neće biti toliko dugačka jer u svakom većem gradu ovaj bend može da svira bar dva puta godišnje, i to da ponudi bar četrdeset posto različit repertoar s obzirom na to da i uprkos čitavom koncertu ne uspevaju da odsviraju omiljene pesme od baš svih ljudi koji dođu na koncert, što govori i o razvnorsnosti ljudi koji su na koncertu ali i o kvalitetu benda s obzirom da je nekome baš ta B3 pesma omiljena koja nije odsvirana, ali sledeći put možda hoće. Takođe, još jedna snaga Eve Braun.

Glava II: Socijalno angažovan bend
U periodu kada su nastali i postajali poznati široj publici oni jesu bili suštinski i po svojoj formi pop bend koji ima hitične refrene i pesme koje se vrti na radiju. Njihova suština istini za volju ostala je ista i danas što je pokazao i poslednji singl koji su objavili. Pesma “Ti si sve“ je zauzela prva mesta na top listama radio stanica, ali s obzirom da takvi bendovi više ne nastaju, Eva Braun ispadne poslednji bend koji peva o ljubavi. Što će reći da su oni socijalno angažovan bend, jer oslanjajući se na ono što je izjavio Dino Šaran, frontmen benda Letu Štuke, a to je da socijalna angažovanost nije samo gola kritika društva, nego da je socijalna angažovanost i kada pišeš pesmu o odnosu dvoje ljudi koji su tu, pa sazrevaju, menjaju se, imaju neka razmišljanja, pa im je kao nešto lepo, pa onda baš i nije.
Što mi daje za pravo da nazovem Evu Braun ozbiljno socijalno angažovanim bendom i da se vratim na onaj spisak moći. Još jedna Moć benda Eva Braun jeste to što su kroz pesme koje mahom jesu ljubavnog karaktera uspeli njihovim senzibilitetom da postanu i simbol tihe pobune i revolta. Ne moraju ništa direktno da izgovore kako bi ih publika razumela, a odlično se kapiraju. A možda je u današnjim nevremenima otpevati ljubavnu pesmu na maternjem jeziku koja klizi na ivici patetike, a ne sklizne, niti propadne u provaliju banalnosti zapravo veća pobuna nego valjati se u sopstvenom blatu i premotavati sažvakane priče.

Glava III: Vrati me kroz vreme u osamdseste
Ili bar u 2019. godinu kada je svet izgledao dosta naivnijI i bezbrižniji nego danas. Eva Braun možda ne može, kao što stih pesme kaže da vrati vreme četrdeset godina unazad ali mogu da zaustave momenat u kojem publika uživa i da ga razvuku na dva sata širok kadar koji ni u jednom momentu ne postaje dosadan. A u današnje vreme reper za dobar koncert je postalo to koliko se često ljudi hvataju za pametne telefone i iz koncertne hale pokušavaju da pobegnu u svoje sajber ”eho hale” kako bi se našli sa svojim istomišljenicima.
Na koncertima Eve Braun, za tim očigledno nema potrebe osim kada ljudi pokušavaju da zabeleže neki deo koncerta kao uspomenu, što je još jedan od dokaza da je povezanost na liniji bend–publika mnogo jači od, one otrcane i besmislene fraze “horsko pevanje“, pogotovo kada se radi o uticajnoj i odavno afirmisanoj grupi.
Glava IV: Ne znam kada, ne znam gde
Beograd 14. februar i Novi Sad 11. mart 2022. godine leta gospodnjeg. Ništa nije sigurno osim toga da su ljudi, bar na dva sata u tih dana izgubili sve svoje strahove, ne samo od letenja i da je Eva Braun potrebna našoj muzičkoj sceni. Možda je scena nije zaslužila, ali publika svakako jeste. Da, pauze ponekad mogu biti opravdane, ali nikako i alibi da se odbaci sve ono što je bend uradio u prethodne tri decenije rada, uzimajući u obzir to da je svaka decenija donela drugačiji pristup bendu i da sada, Eva Braun uprkos tome što svira stare pesme zvuči nikada svežije i bolje. Na mestu gde prestaje mrak.
Bend Eva Braun je održao dva koncerta u Beogradu i Novom Sadu u punim koncertnim prostorima uz goste iznenađenja i repertoar koji je obuhvatio čitav period karijere, od prvog albuma “Prisluškivanje“ do poslednjeg singla “Ti si sve“ i najavio, publika se nada, svoj veliki povratak na scenu i povratak na mesto gde pripadaju na muzičkom nebu naše zemlje, a to jeste sam vrh i nešto što je odavno postalo kultno kada je u pitanju muzička scena devedesetih godina, ali i dvehiljaditih o kojoj tek počinje da se priča i tek će se pričati jer umetnici stvaraju za vreme posle njih, kako bi, jel, ostali večni, a neke pesme ovog benda su sebi već obezbedili prvi red sedišta za večnost. Daleko, najdalje.

Antrfile
„Govorili ste o smislu našeg života. O nesebičnosti umetnosti. Recimo, uzmimo muziku. Sa stvarnošću je najmanje povezana. Tačnije ako i jeste povezana, onda je to bezidejno, mehanički, praznim zvukom, bez asocijacija. A ipak, nekim čudom muzika dopire do same duše. Šta to odjekuje u nama kao odgovor na buku dovedenu u sklad i pretvara nam je u izvor uzvišenog užitka, ujedinjuje nas i potresa?
Zašto je sve to potrebno? I što je najvažnije, kome? Odgovorićete: „Nikome. Ničemu. Nesebično je.“
Ne. Teško. Sve na kraju krajeva ima svoj smisao. I smisao i razlog.“
Andrej Tarkovski, Stalker
Pisao: Nenad Baraković Bara