Poezija Željka Perovića
Svim čitaocima Gledišta donosimo tri pesme Željka Perovića.
POSLJEDNJA STANICA Kroz odškrinut prozor Noć i bol tišinom Zamjenili žamor Pogledima obojenim sjetom Iz cvijetne postelje Daljinama se druže Molitvom prizivaju rodni kraj Zelen potok ribe raj Plavetno nebo sunca sjaj Malo selce po strani gaj Rukom za ruku se drže Tužnog lica sa tragom suze Spas od Boga traže Na tren predahnu i čekaju Da svitanje oboji tamu Molitvom prizivaju rodni kraj Zelen potok ribe raj Plavetno nebo sunca sjaj Malo selce po strani gaj Na časak sporu jesen dotaknu Kapke sklope u bolu dremnu Da zlu tišinu jaucima protjeraju I nastave započetu molitvu Dok mukla noć zgrčene prste U kolo smrti plete i plete Molitvom prizivaju rodni kraj Zelen potok ribe raj Plavetno nebo sunca sjaj Malo selce po strani gaj!
ODLAZAK Kako da ponesem sve što mi treba Kako da ponesem dio moga neba Kako da ponesem raskršće mladosti moje Kako da ponesem moga grada boje A moja kesa isuviše tjesna A moja kesa s pravom na sve bjesna A moja kesa samo njima smješna Ostavit te moram drugima od sile Ostavit te moram trgam svoje žile Ostavit te moram u sjaju dok blistaš Ostavit te moram nemoj da me pitaš A moja kesa isuviše tjesna A moja kesa s pravom na sve bjesna A moja kesa samo njima smješna Kome li je teže kad bih mogo znati Kome li je teže ko sad više pati Kome li je teže živiti u sjeni Kome li je teže tebi ili meni A moja kesa isuviše tjesna A moja kesa s pravom na sve bjesna A moja kesa samo njima smješna
MOJ PRIJATELJ LISKO Moje se sunce Nebom pokrilo Veliko srce U sićušno se tijelo Ugnjezdilo Za jednu godinu sedam je godina DAO Vragolasto gleda Samo što ne pita Zašto si suze Umjesto mene Pozvao Za jednu godinu sedam je godina DAO Sada znam Što znao nisam Za ljubav moju Ljubav je umnoženu Vraćao Za jednu godinu sedam je godina DAO I evo spusti se tuga Da plačem za druga A nikada dosta I uvijek je malo Kada bi moglo Lisko I ja bih sedam godina za tvoju godinu DAO!
O AUTORU
Željko Perović, rođen je 1952. godine u Sarajevu. Poeziju piše od osnovne škole, kada je zbog iskazane ljubavi prema poeziji, pored niza pohvala i priznanja, dobio i nadimak Pjesnik. Jedan deo svog radnog veka je proveo na izgradnji fabrika i postrojenja širom bivše Jugoslavije. U dugogodišnjoj karijeri radio je na pozicijama tehnologa, konstruktora i rukovodioca gradilišta, a kasnije, po povratku u Sarajevo, i na drugim radnim mestima. Godine 2002. odlazi na rad u Švedsku gde slobodno vreme provodi u Književnom klubu „Miloš Crnjanski”, čiji ubrzo postaje član. Završetkom radne karijere vraća se ostavljenoj ljubavi – poeziji. Član je Udruženja pesnika Srbije.
