Poezija

Moderna S(e)rbija

Mislite na druge, podelite ovaj tekst

Tamo daleko, gde nekada bejaše Raj,
Tamo je Srpskoj zemlji, došao konačan kraj.

Tamo gde Sava, se grli sa Dunavom ,
Tamo sad šetaju Srbi, Belim pašalukom.

Tamo daleko, gde cveta Vojvodina,
Tamo nam Sprska Atina, postade nezavisna.

Tamo gde Njegoš, je teži od zlata,
Tamo se Crna Gora, odrekla svoga brata.

Tamo daleko, južno kod Lužana,
Tamo se borio Lazar, za državu „Kossova“.

Tamo daleko, uz plaže Dubrovnika,
Tamo za dom su spremni, tamo je Croatia.

Tamo gde Raška, dočeka smrt svoju,
Tamo se rodi Sandžak, krojeći istoriju

Tamo u Bosni, gde Turska je vladala,
Tamo je Srpska crkva uporno ispaštala. 

Tamo daleko, gde nekada beše raj,
Tamo je našem rodu, dosao konačan kraj.

Bez otadzbine daleko, sa narodom svojim sam ja,
i pevamo pognutih glava, živela srbija

Bez otadzbine daleko, sa narodom svojim sam ja,
i pevamo pognutih glava

„Es lebe Serbia“

Vuk Vučinić

Mislite na druge, podelite ovaj tekst

Gledište

Gledište je kulturni portal, mesto gde se promoviše pisana reč i podstiče kreativno razmišljanje.

Ostavite komentar