Sinoć sam prevrtao svemir

Sinoć sam te tražio u besanim noćima, napuklim ranama prevrtao sam
svemir.
Obrušiše se zvijezde na moju glavu meku kao zdrobljeno srce, tvrdu kao
kamen koji neće da te izbaci iz ureza.
Sinoć sam te tražio među netraženim, tamo gdje niko ne zalazi, šiblje mi
okova podlaktice, bršljan mi se smota niz butine i ja dozivah tvoje ime.
Običan smrtnik koji traži milost noći, ljubav jedne žene koja je otišlaa
lakim perom bez riječi.
Običan sam smrtnik gdje jecaj u jecaju vene pitam se koliko ću ožiljaka
još da skrpim.
Otimah se od nekih sila, mračnih, svijetlih i ljudski, otimah se al gdje
god da odem ti si bila,
Kuda god da krenem po staklima se oslikavao tvoj lik nadljudski.
Sinoć sam te tražio u besanim noćima, napuklim ranama pervrtao sam
svemir.
Dan mi se smijao u lice dok je u duši ostao vječni nemir.
Tebe nema, pobjegla si ko pero,
Olinjalu suzu niko više i ne sluša,
Ne zamjeram ti, tako je moralo biti evo,
Šta sam ja za tebe sem obična pregažena duša?

Pesma iz Knjige: Hladne Vatre – Piše Slavica Milošević