NEPOKORNA PJESMA

Mislite na druge, podelite ovaj tekst

Pokoravam se nebu i moru,

Bakljama i čelicima što umriješe u meni,

Pokoravam se prokletom umoru,

Što istinu bez trunke stida iscijedi.

Ćutim, jer onaj koji ne govori u njemu sve plače,

Ja hodam ali stojim jer i oni koji hodaju znaju da na koljenima kleče,

Suze krijem ispod maske snage i ne priznajem da dobro nije,

Jer zlo čeka da tugu srca snađe, dok dan za danom kao mač preživljavanja bičem bije.

Sve zaćuti, nigdje vira, jecaja ili bola kad pravda isplovi,

Sve zaćuti  valjda od jecaja ili ponora,

Jer istinu samo hrabar izusti.

Ne praštam više, ona krpa po kojoj je gaženo potonula je u more,

Ne praštam više jer zbog onih koje voljeh pretvori mi se dan u noćne more,

Ne plačem više, smijem se, kako voljeh nekog ko glavu kamen i okrenuo nije?

Kako srce dadoh onom ko nije znao koliko žrtve za njega moja duša mije?

Pokoravam se nebu i moru,

Bakljama i čelicima što umriješe u meni,

Pokoravam se prokletom umoru,

Dok oni kojima vjerovah postadoše samo bijedne sijeni.

Pokoravam se nepokornom u sebi.

Autor : Slavica Milošević

*Pesma je originalno objavljena u knjizi “Hladne vatre” koju je izdala izdavačka kuća Draslar 2018. godine

Ilustracija : Miroslav Nikolić

Mislite na druge, podelite ovaj tekst
Gledište

Gledište

Gledište je kulturni portal, mesto gde se promoviše pisana reč i podstiče kreativno razmišljanje.

Ostavite komentar