ONI ŠTO ODLAZE
Stigao sam i dobro mi je
Zna tvoj matori razne cake
U zadnjem džepu sam ostavio neki sitniš
Slušao sam godinama predanja da to služi da se „plati put“
Ovde je tiho
Na udaljenom kraju nepreglednog prostranstva neki tip prebire po dirkama klavira
Nije stvoritelj bio zainteresovan za mnogo detalja, a ni izdašan u pogledu scenografije
Među silnom svetinom videh i njegove oči
Valjda to znači da sam na pravom mestu?
Prodoran pogled u kom prepoznah hiljade njih o koje sam se vremenom očešao
U njemu je sazdano sve, i ona, i ti, i ona do tebe, pa i mi
Kao na filmskoj traci, (a slično je bilo i dok sam putovao), smenjuju se slike i u kadar upadaju i naši klinci
Začikavaju me, beže mi, i smeju mi se
Deka će pomno da ih prati i čuva jer znam da to i on čini
Deca sve razumeju, i više od nas, samo ih mi i okolina vremenom pokvarimo
Ali znaju oni sve, i osećaju više i nežnije
Nemoj da se trudiš da im objašnjavaš moje „novo“ postojanje jer ne razumem ni ja to baš najbolje…
To ti je kao kad čitaš stavke složenog ugovora gde svaka sledeća rečenica potire ono prethodno
Dobio sam i prelaznu ocenu za vladanje
Jedini greh mi je bio što sam zaboravio da ti se javim kad mi se prispavalo
Mnogi su tako usnuli i otišli korak dalje od sna
Ali pisaću ti i posećivaću te
Kažu da se to ne sme ali imam dobre pomagače
Sjajni visokoletači su zaslužni za to
Na njih je stvoritelj jako slab i uglavnom tada žmuri i pravi se da ne vidi kako mu se iskradaju i odvode masu do svojih bližnjih
Sad idem, već sam sumnjiv, odaje me brk što nemirno igra!
*Cover photo: Pixabay.com
