Alemanja
Napomena čitaocu :
Dragi čitaoče, ova pesma je napisana na sumanutom točku minibusa na relaciji Beograd Frankfurt i opisuje put ka Nemačkoj , ali unazad, zatim ide malo napred , pa se vraća na početak, na rastanak i polazak. Pa opet. Možete je čitati obrnutim redosledom , ili redosledom po ličnom nahođenju jer, u nemačkom jeziku mnoge reči , naročito glagoli, dakle reči koje opisuju delanje, borbu, kampfen mit Leben, rad, arbajt , gast arbeit, često u izmenjenoj konstelaciji daju posve drugačije krajnje značenje. Postoji samo jedno pravilo: Neka poslednja strofa ostane poslednja, jer baza mora postojati.
Alemanja
Zaštitna maska kao
banner svetala
Iz suprotnog smera
autobahna
Navučena preko oteklih
kapaka
Bolje se čuje umor gume
o karirani asfalt i
:
„Iz harema jednog dana , pobegla je od sultana „
Južni vetar šipči uz prirečje ugro severa, iz
zvučnika, Iz aparata epreso
ristreto,
Suv ko peskovita
zemlja Tokaja
Kamere na putu krote
pedalu gasa namernika
Pazovački burek
hladan kao oktobarsko jutro
usred ravnice
Užegao kao venac skramne suze
nesanice
Maltezeri u boxu
nemaju imena u putnoj
ispravi
Njihov dah kevtaj grozi
vazduh
Graničar mršti lice
Dečak je odjednom
shvatio meru rastanka
Ženu nisam mogao da
gledam
Seku me, evo ovde,
njene bore tužbalice
I suze slutnje devojčice
Zveket točkića kofera o
limene patosnice
Kasnili smo pa je bilo
brzo, brzo je bilo, brzo se odigralo
Ruke su mi ostale oko
njenog vrata
Prsti ulepljeni u
karamel uvojke vašarske lutke
od najlepšeg porcelana,
od suvog zlata
Oči na iskvašenim
obrazima blistavog
kestena
Beton nadvožnjaka
Monument bola bezbojnog dana
Sanjaću mokru zemlju
kada budem išao preko
reke Inn
Soba će mirisati na mene
Disaću dugo i teško,
to mi najbolje ide
Gledaću halapljivo preko prigušivača
zvuka na putu, dokle oči vide
Dunav je mali, poput
slapa iz česme
Dok ne sretne Majnu
Gde je život do unutar
omče sigurnosnog pojasa?
U čežnji za vazduhom,
na tragu pesme?
